Kolumna “Glas Pijace” – Što je nama Buljeva „borba dala”?

S obzirom na CRO Demoskop koje je provela Promocija plus agencija, koja je katastrofalno pogriješila na proteklim parlamentarnim izborima, a gdje je u najnovijem istraživanju uvrstila i Mira Bulja na listu najpozitivnijih političara, nemoguće je ne osvrnuti se na njegovo “pozitivno” djelovanje za Sinj i Cetinski kraj.

Miro Bulj je iz naroda i za narod, a svi drugi su s Marsa

Ono što je sada u fokusu je javni i politički rad Bulja od ulaska u Sabor 2015. godine do danas. Ne smije se zaboraviti da je u isto vrijeme Bulj vladao u svom mjesnom ogranku, bio čak i u vlasti u Gradu Sinju kratko vrijeme te sa Mostom bio oporbeni vjećnik u županijskoj skupštini. Nemoguće je u modernoj Hrvatskoj, a teško i u bivšoj totalitarnoj i jednopartijskog Jugoslaviji naći pojedinca sa više institucionalne političke moći na svakoj razini predstavničkih tijela naroda. I upravo je zato najveća ironija i trn u oku Buljev glavni slogan „Iz naroda za narod”.

Tko se to iz hrvatskog naroda i Cetinskog kraja može pohvaliti da već 5 godina zarađuje gotovo 30ak tisuća kuna primanja mjesečno bez visokoškolskog obrazovanja i stručnosti u bilo kojem polju? Tko se iz našeg naroda može pohvaliti da je bio u nekoliko političkih stranaka poput HDS, HDZ… uz Ivića Pašalića, a potom pridržavao konja SDP-ovcu i alkarskom vojvodi Kotromanoviću? Tko se danas može iz naroda pohvaliti da mu je država ne samo dala stan već ga i umirovila sa 35 godina tako da do kraja svog života bude na grbači istom tome narodu i radniku koji treba zaraditi i uplatiti i njegovu mirovinu, a da ne spominjemo predstavničke naknade? Zašto je svaki potez Mira Bulja za narod, a svaki potez drugih političara i javnih osoba klijentelizam, Briselsko podobništvo, sluganstvo Pupovcu, Srbiji, masonima, teleoperaterima, Mosantu, Trilaterali, Bin Ladenu, vanzemaljcima, ljudima gušterima i slično? Postoji li u cijeloj Hrvatskoj barem jedna osoba (van Mosta) koja se može uopće približiti moralnoj i ljudskoj planini kao što je naš Bulj? Miro Bulj je iz naroda i za narod, a svi drugi su s Marsa.

Populizam i demagogija

Sve prethodno navedeno je školski slučaj političke demagogije i populizma koji bi trebalo izučavati u sklopu politologije. Osnova da bi se netko proglasio populistom i demagogom nije samo obećavanje neostvarivog, igranje na niske strasti, pojavljivanje na svakoj ekološkoj akciji i dernecima, prodaja magle narodu već i pogled u nečiji osobni ali i politički životopis kako bi se uvidjelo što je to osoba koja djeluje politički dosad i stvarno učinila.

I tu dolazimo do glavnog problema političkog djelovanja Mira Bulja – a to je da isti nije učinio apsolutno ništa vrijedno spomena. Politički aktivizam nije isto što i upravljanjem institucijama. Buljeve rasprave i „borba” protiv Mosanta, GMO hrane, baznih stanica, investitora i institucija te svih živih i neživih uglavnom su potpuno promašene. Bez ikakve znanstvene podloge i dokaza, bazirane na plitkim nacionalsocijalnim politikama i državnom intervencionizmu, velikom državnom aparatu i drugim zastarjelim ideološkim i ekonomskim politikama.

Država u kojoj osoba sa srednjom stručnom spremom – tekstilni radnik postavlja sebe za autoriteta u visokostručnim i opširnim temama kao što su utjecaj i budućnost digitalnih tehnologija, baznih stanica, elektromagnetsko zračenje, energetika, moderna poljoprivrede, genetski inžinjering, hrane i druge suvremene teme nema svijetlu budućnost.

Miro Bulj antiinvesticijski aktivist

Spomenimo i „borbu” za rodilište koje je danas potpuno disfunkcionalno i gotovo pred gašenjem zbog nedostatka rodilja koje zbog neadekvatnih uvjeta odlaze u 30km udaljen Split. Spomenimo i „borbu” protiv TE Peruća, ulaganja od milijardu eura, koje je ne samo zaustavilo tehnološki razvoj ovoga kraja nego i pretvorilo Sinj u grad u kojem investitora dočekuju Bulj i ostali aktivisti vičući, vrijeđajući i izvrgavaju investitora javnom linču. Tko bi normalan sutra investirao u ovaj kraj kada zna da može biti izvrgnut Buljevoj „borbi”, radije investitori odlaze u druge krajeve Hrvatske koji nisu te sreće da imaju svoje „Buljeve” kao što je naš kraj blagoslovljen?

Ako potpuno ogolimo političko djelovanje Bulja i njegovu sveprisutnost u našem javnom životu postavlja se pitanje kakve točno koristi Sinj i Cetinski kraj te narod koji tu živi ima od njegovog djelovanja? Što je to nama Buljeva „borba dala”? Gdje su megainvesticije i gospodarski razvoj, gdje je ekopoljoprivreda koju stalno spominje, gdje je brza cesta do Križica? Što je Bulj učinio za svoj narod u dvije vlade Mosta i HDZ-a? Koliko je investicija doveo, koliko je svojih Mostovaca iz Sinja uveo u izvršnu vlast da „od gore” spuštaju u Sinj projekte koji život znače? Što je učinjeno sa NL dr.Jadrijevića nakon zadnjih lokalnih izbora i ulaska u kratkotrajnu vlast i postavljanje Mostovca za predsjednika Gradskog vijeća? Gdje su rezultati?

Ako mislite da se nije moglo, proguglajte ime „Ivan Šipić”, „investicije Trilj” ili se pak samo malo provozajte po Trilju i vidjet će te da se itekako može. Druge jedinice lokalne samouprave koje su ispred nas svjetlosnim godinama nećemo niti spominjati.

MOST-ovi „projekti“ za Cetinski kraj: 0,00 kn

Prozivati Plenkovićevu vladu za „spaljenu zemlju“ Cetinskog kraja je krajnje licemjerno. Nakon što je Milanovićeva vlada donijela zakon kojim je Sinj izgubio oko 20 milijuna kuna godišnje u proračunu, upravo je nova porezna reforma i ispravljanje indeksa razvijenosti od strane HDZ-a vratila i do 30 milijuna kuna poreznih davanja nazad u proračun grada Sinja. Investicija od 46 milijuna kuna za veteranski centar u vojarni Ivaniša Nelipića i povratak hrvatske vojske u vojarnu „Kula“ nakon godina izbivanja upravo je rezultat djelovanja ministra obrane Krstičevića, premijera Plenkovića i HDZ-om vođene hrvatske vlade. Za napomenuti je da naše gore listovi bivši ministar obrane i vojvoda, kojemu je Miro Bulj bio alkarski momak, gosp. Kotromanović i bivši premijer, a sadašnji predsjednik Zoran Milanović nisu dovoljno pomogli svom rodnom kraju, dapače naštetili su mu. Izgleda da „naši dečki“ u koje spada i Miro Bulj nisu ni do koljena HDZ-ovim političarima kada je riječ o razvoju Cetinskog kraja. Kada će sinjani napokon u Sabor poslati osobu koja će Sinju nešto donijeti, a ne se samo „boriti“. Bitno je napomenuti da Splitsko-dalmatinska županija itekako pomaže Sinj u svojem djelokrugu upravljanja ali je ograničena nesposobnom lokalnom vlašću koja potencijale županije nedovoljno koristi.

Kada se stvari stave na vagu teško je reći da Bulj dijeli sudbinu i svakodnevnicu prosječnog i malog hrvatskog čovjeka, a još teže je reći što je isti učinio za taj narod. Zašto Bulj, koji kritizira političke elite, ima najviše jumbo plakata i promidžbe u Dalmaciji? Zašto novac nije poklonio narodu za koji se „bori”? Zašto je više puta u gradskom vijeću ali i u nacionalnoj politici pokušao i djelovao za smanjenje novca za političku promidžbu stranaka, a nakon što bi taj novac dobio nije ga vratio u proračun? Dužnosnici HDZ-a donirali su svoje plaće u iznosu od 1,1 milijuna kn za obnovu Zagreba, a bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović iznos od 1,2 milijuna kn od predsjedničke kampanje u dobrotvorne svrhe. Zar nije licemjerno od Bulja da navedene ljude proziva, a sam se nije odrekao ni kune od svoje plaće ili novca od političke promidžbe za narod kojega su mu puna usta. Ako se već netko predstavlja kao Mt. Everest morala, poštenja, pravde i dosljednosti zašto isto to i ne živi svaki dan?

Hvala ti Miro na borbi, malo odmori

Most kao krovna Buljeva politička organizacija se potpuno transformirao u ekstrem koji nema nikakvog potencijala za bilo kakav politički dogovor o bilo kakvom pitanju važnom za ovu državu. Većina prethodnih suradnika napustila je trojac Bulj, Grmoja i Petrov. „Kapitalci” koje su doveli su se uhljebili u saborske klupe i tamo neće donijeti ništa novo osim zanimljivih verbalnih ali neplodnih okršaja. Nekad treća politička opcija sa 19 saborski mandata koja je bila pružila nadu narodu da može dovesti do promjena, sada je spala na 8 saborskih mjesta koje će se pretvoriti u “svađalice” i “hrvatine” a svi ostali su tu greškom. Shodno tome ionako minorni politički utjecaj ocvale opcije potpuno je umanjen, tako da sve što možemo i dobiti od njih iduće 4 godine je nastavak „borbe” bez konkretnih djela.

Hvala, ne hvala.