Marija Librenjak – pjesma za sjećanje na Kristinu Šušnjara „Ispred mističnih vrata“

„Ispred mističnih vrata“

Tiho plove čežnje kasnog sata.

Zvijezde samilosno roje neispjevane sne,

Plaštem hrabrosti okrunjene djeve.

Plaho titra u žuboru Cetine vode,

Duša krhka, grotuljon nevinosti kićena.

Leluja ruža bijela, tek propupala,

Bodežom pohote ranjena, klicom zla skršena.

Trag u beskraju zalutalih stopa,

Pod bremenom okopnjenog snijega.

Grlice pojem žalobnim njišu uspavanku.

Jecaju čempresi odu ljubavnu.

U vlatima trave dah leptira čuva san.

Pogled blag mjesečinu žudi…zaigran.

O mladosti jednoj zbore harfe u koru.

Suze majčine klupka sjećanja pletu.

Ure zabucane u uskovitlanu žudnju,

Dan po dan nižu krunicu Rajsku.

Zvono sklada nježnu tužaljku.

Cvjetovi sagnuše ojađena krila.

A Križ plamti nadom života vječnoga.

„Ispred mističnih vrata.“

P.S. U znak sjećanja na Kristinu Šušnjara, mučki ubijenu u siječnju 2008…. u cvijetu mladosti.,..

(naslov pjesme sam se usudila preuzeti iz njezine pjesme).

U Karakašici 5. siječnja 2018.

Marija Librenjak