Na današnji dan pronađeni posmrtni ostaci heroja Vukovara, HOS-ovca Žarka Manjkasa – Crvenkape poginulog u „Štafeti smrti“
Posmrtni ostaci heroja Domovinskog rata Žarka Manjkasa Crvenkape identificirani su na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu zajedno s još četiri osobe sa šireg vukovarskog područja. Oni su se 28 godina vodili kao nestali u Domovinskom ratu.
Kako je priopćila Hina, analizom je utvrđeno, a poslije su obitelji potvrdile nalaze, da se radi o braniteljima nestalima 1991. godine na širem vukovarskom području, Žarku Manjkasu Crvenkapi (1967.), Stjepanu Katiću (1952.), Antunu Petričiću (1968.) i Marku Kneževiću (1969.), koji su pronađeni u masovnoj grobnici u naselju Marinci. Dakle, trojica mladića su u trenutku pogibije imali od 22 do 24 godine, piše Slobodna Dalmacija.
Manjkas nije bio Vukovarac, živio je u zagrebačkoj Dubravi, a na početku rata kao dragovoljac je pristupio HOS-u. Spreman pomoći gdje je najteže, zajedno s još 57 suboraca iz HOS-a odlazi braniti Vukovar. Ti su HOS-ovci dali golemi doprinos u obrani Vukovara, spasili su ga od ranijeg sloma svojim požrtvovanim akcijama i spremnošću na žrtvu. Opsadu i pad Vukovara preživjelo ih je tek 25, a samo dvojica nisu ranjeni.
Tijekom dva mjeseca bitke za Vukovar osobno je uništio 12 srpskih tenkova. Pri tome je gotovo izgubio sluh jer su mu popucali bubnjići kad mu je zolja eksplodirala pokraj uha.
Štafeta smrti
Najveća tragedija dogodila se pri kraju bitke. Četnici su 10. studenoga 1991. uspjeli razbiti iscrpljenu obranu Bogdanovaca i upasti u selo. Znajući da mogu očekivati brutalnu osvetu zbog grčevitog otpora, preostali branitelji i civili krenuli su u proboj kroz neprijateljske obruče prema crtama koje su držale hrvatske snage u Vinkovcima i Nuštru.
Proboj koji je uslijedio postao je poznat pod nazivom “HOS-ova štafeta smrti”. Dok su se probijali kroz kukuruzišta, već pri izlasku iz sela upali su u minsko polje. Bilo je tu u skupini civila i ranjenika, za njima su se kretali četnici, pa nije bilo druge nego se probijati dalje. Tad su HOS-ovci odlučili svjesno se žrtvovati. Jedan po jedan stali bi na čelo kolone i probijali put kroz minsko polje kako bi spasili druge. Jedan bi naletio na minu, bio bi ranjen i na mjestu poginuo, a na njegovo mjesto na čelo kolone stao bi drugi. Tako je stradao i Žarko Manjkas Crvenkapa.
Predvodeći povlačenje, stao je na minu i iskrvario za pet minuta. Preostali civili i branitelji iz kolone uspjeli su se nakon dugotrajnog hodanja i užasa koje su preživjeli dokopati prve crte i područja pod nadzorom hrvatskih snaga.
Crvenkapino tijelo ostalo je gdje je i poginuo i za njega se nakon te užasne noći više nije znalo. Zagrebačka Dubrava već mu se dijelom odužila. Prije nekoliko godina neponovljivom Crvenkapi tamo je podignut spomenik.
Fotografija: prema pijetetu žrtve Žarka Manjkasa Crvenkape prikazujemo samo dio fotografije ekshumiranog heroja
Citat Davorina Karačića
„Štovani suci Visokog Prekršajnog Suda Republike Hrvatske. Moji dragi bivši kolege. Ovo što vidite, posmrtni su ostaci Žarka Manjkasa Crvenkape.
Kad budete sutra donosili odluku o tome je li izraz Za Dom Spremni uvijek i u svakom slučaju izraz mržnje prema drugima pogledajte oznaku na rukavu heroja.
Ako je taj izraz uvijek i u svakom slučaju izraz mržnje prema drugima onda su i Crvenkapa i ostali branitelji Vukovara kao i cijele Domovine, zločinci koji su u rat išli motivirani mržnjom prema drugima.
To bi značilo da i Domovinski rat nije Domovinski rat nego izraz hrvatske mržnje prema drugima.“
