Njemu u čast će mo samo navesti jedan citat vukovarskog branitelja:
„Došao s juga Hrvatske, točnije iz alkarskog grada Sinja i branio Vukovar kao da je grad u kojem je rođen i odrastao. Njegovi suborci kažu da je bio jedan od srčanijih boraca i da je nerijetko išao tamo gdje se mnogi nisu udostojili od straha. Andrija Alčić poginuo je 4. studenoga 1991. godine u Gradu heroju – Vukovaru“
Andrija Alčić, za obitelj i prijatelje – Andrijica, rođen je 13. prosinca 1954. godine u Sinju kao jedino dijete Ruže rođ. Tiganj i Frane Alčića a poginuo u Vukovaru 4. studenog 1991. godine.
Andrija je osnovnu školu završio u rodnom Sinju, a srednju, obrtničku, obućarski smjer, u Splitu. Vrlo rano postat će član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sinj.
Krajem sedamdesetih godina, Andrija će ”trbuhom za kruhom” otići raditi na brod, te će nekoliko godina ploviti na ”strancima”, brodovima u vlasništvu stranih kompanija. Početkom osamdesetih napušta plovidbu i odlazi u Zagreb gdje mu je prvi posao bio posao vozača tramvaja.
Dana 25. rujna 1991., Andrija Alčić će s šezdesetak drugih zagrebačkih dragovoljaca krenuti put Vukovara. Prema riječima Nikice Burića – Samoborca, autobusom će stići do Bogdanovaca, sela šest kilometara udaljenog od grada u okruženju, odakle će pješice, tzv. Kukuruznim putem ući u prigradsko naselje Lužac, gdje će ih domaći branitelji sačekati i odvesti u dvoranu OŠ ”Ivo Lola Ribar”, danas OŠ ”Dragutina Tadijanovića”.
