Intervju s Marijom Hrgović-Tomić: ’Posebno sam ponosna kad vidim kako djevojke rastu u prekrasne ljude!’
S više od 20 godina iskustva u prvoj ligi i međunarodnim kupovima, Marija Hrgović Tomić danas inspirira nove generacije kao trenerica u ŽRK Sinj
Marija Hrgović-Tomić već desetljećima je nezaobilazno ime na hrvatskoj rukometnoj sceni. Svoju igračku karijeru započela je 1995. godine u ŽRK Sinj, gdje je u mlađim uzrastima osvojila čak sedam medalja na državnim prvenstvima. Već sa 17 godina prelazi u prvu ligu i pridružuje se klubu Split Kaltenberg, a ubrzo nakon toga nastavlja karijeru u ŽRK Lipovac Vranjic (kasnije poznatom pod imenima Brodosplit Inženjering i Salona Štit). Tamo je sudjelovala u Challenge kupu i EHF kupu te stekla dragocjeno međunarodno iskustvo.
Od 2006. do 2010. godine Marija je igrala za ŽRK Trogir, s kojim je ponovo nastupala u EHF i Challenge kupu te 2009. godine bila finalistica Kupa Hrvatske. Nakon povratka u ŽRK Sinj 2010., gdje se nastavlja natjecati u prvoj ligi, ostavlja neizbrisiv trag u razvoju sinjskog ženskog rukometa. Između 2020. i 2022. igra i za ŽARK Split, s kojim također ostvaruje plasman u prvu ligu.
Uz uspješnu igračku karijeru, Marija je magistra kineziologije i istaknuta članica veteranki ŽRK Sinj – ‘Crne ovce’ s kojima je osvojila preko 30 turnira. Danas, kao trenerica ŽRK Sinj, nastavlja inspirirati nove generacije mladih rukometašica, prenoseći im svo svoje sportsko znanje, disciplinu i strast za rukometom.
Možete li nam ispričati nešto o svom putu kroz rukomet? Kako ste počeli i što vas je privuklo ovom sportu?
Kao dijete uvijek sam bila vrlo aktivna; bila sam članica crkvenog zbora, bavila se plesom i gimnastikom, ali nijedna aktivnost nije dugo trajala. Sve se promijenilo kad mi je profesor Ante Sesardić u osnovnoj školi rekao: “Marija, ti moraš ići na rukomet.” Čim sam ušla u dvoranu, to je bilo to – ljubav na prvi pogled.
U mojoj obitelji nitko se nije bavio sportom, ali im je bilo važno da provodim slobodno vrijeme na sigurnom i u zdravom okruženju. Rukomet je ubrzo postao moj svijet, pronašla sam prijateljice s kojima sam dijelila strast prema igri i to me dodatno motiviralo da se svaki put vraćam u dvoranu.
Koje su najveće prekretnice u vašoj igračkoj karijeri?
Moja karijera imala je miran i postupan razvoj, ali prvi veliki iskorak dogodio se kad me, sa 17 godina, pozvao klub Split Kaltenberg. To je bila velika prilika za mene jer sam dotad prošla kroz sve reprezentativne selekcije mladih uzrasta i osvojila sedam medalja s ŽRK Sinj na državnim prvenstvima. Nakon godine dana u Splitu, odlučila sam promijeniti klub i otići u Solin, gdje sam igrala pod vodstvom trenera Vatromira Srhoja i u društvu sjajnih suigračica kao što su Nataša Kolega, Vanda Milun i Ines Tadić. Znala sam da će to biti ključan korak u mom daljnjem razvoju kao igračice, a kasnije i kao trenerice.
Te četiri godine u Solinu bile su nevjerojatne. Paralelno s tim, studirala sam na Kineziološkom fakultetu, što je bio veliki izazov jer sam svakodnevno imala po četiri sata treninga uz sve fakultetske obaveze. Tada su podrška suigračica, prijatelja i obitelji bili od presudne važnosti.
Što vas je motiviralo da se posvetite trenerskom pozivu?
Još u srednjoj školi, moj tadašnji trener Pavlović u Sinju prepoznao je u meni vođu i znao je reći da ću jednog dana biti dobar trener. Uvijek sam imala tu crtu u sebi – volim preuzeti odgovornost i osjećam se sigurno u vođenju drugih. Kroz studij na Kineziologiji shvatila sam da je sport moja strast i da me sve u vezi s njim zanima. Imala sam i sreću da sam tijekom tog razdoblja trenirala s Vatromirom Srhojem, koji mi je bio trener punih osam godina i od kojeg sam mnogo naučila.
Nakon igračke karijere i rođenja kćeri Ive, bilo mi je teško posvetiti se trenerskom poslu jer nisam mogla garantirati stalnu prisutnost na treninzima. No, 2019. godine, u trenutku kad je ŽRK Sinj izborio ulazak u prvu ligu i nastao kaos u klubu zbog nedostatka trenera, odlučila sam preuzeti ekipu. Znala sam da te djevojke poštuju mene i da sam ja možda osoba koja im može pomoći. Ta sezona 2019. ostala je nezaboravna i dokazala mi je da sam sposobna voditi tim i biti trener.
Moja misija kao trenerice temelji se na redu, radu, disciplini i pravednosti. Želim kroz sport odgajati mlade ljude, učiniti ih boljim osobama i pružiti im uspomene za cijeli život. Meni je važno da je ekipa sretna i dobro pripremljena.
Kako vidite ulogu ŽRK Sinj u razvoju ženskog rukometa u Hrvatskoj?
ŽRK Sinj uvijek je imao veliku ulogu u ženskom rukometu – iz našeg kluba izašao je veliki broj reprezentativki i prvoligaških igračica. Naš glavni fokus je rad s mladima, jer mnoge djevojke odlaze na studij i želimo da su one spremne za daljnji razvoj svojih karijera. Sada, kao prvoligaški klub, imamo priliku dodatno unaprijediti seniore i omogućiti našim igračicama da ostvare puni potencijal.
Ambicije kluba su da pružimo što bolje uvjete za trening, da podržimo našu djecu u razvoju njihovih talenata, i da pozicioniramo sinjski ženski rukomet na mjesto koje zaslužuje u nacionalnom rukometnom svijetu. Također želimo širiti pozitivne vrijednosti sporta među mladima i pridonijeti formiranju samopouzdanih, odgovornih i hrabrih mladih žena.
- Na koje uspjehe kluba ste najponosniji?
Najveći uspjeh kao trenerice vidim u tome što uspijevam zadržati naše djevojke u klubu i privući nove članice. Posebno sam ponosna kad vidim kako rastu u prekrasne ljude – borce koji kroz sport razvijaju osjećaj za odgovornost, prijateljstvo i odanost. Vjerujem da su upravo te osobine temelj za sportske rezultate, koji će s vremenom doći kao prirodni produkt dobrog rada.
Ponosna sam i na vodstvo kluba koje se trudi osigurati sve što nam je potrebno. Danas u klubu igramo u čak šest liga, što predstavlja veliki izazov, ali naše djevojke zaslužuju svaki trud koji ulažemo za njih.
- Što je najvažnije u radu s mladim sportašicama?
Kad radite s mladima, važno je svakom djetetu pristupiti individualno, čak i ako je dio grupe. Trener je za njih uzor i često razlog zašto se vraćaju na treninge. Ključne su disciplina i poštovanje; mora se znati tko je vođa ekipe. Iako sam bliska s curama, kad uđemo na parket, zna se tko je trener.
Poseban naglasak stavljam na izgradnju samopouzdanja jer su mlade djevojke često nesigurne i suočavaju se s različitim strahovima. Proces je dug, ali kad one jednom osvijeste svoju snagu i sposobnosti, tada motivacija i timski duh dolaze prirodno. Kao treneri, moramo biti strpljivi i ne forsirati rezultat – on će doći kad ekipa sazrije i prođe sve faze potrebne za uspjeh.
- Koji su vaši ciljevi kao trenerice u narednim godinama?
Moj cilj je da svaki dan radimo na rastu našeg kluba i zajednice. Želim da ŽRK Sinj ostane prvoligaš i da našim djevojkama omogućimo igranje seniorskog rukometa u njihovom gradu. Također želim da mlađi uzrasti postižu uspjehe na državnim prvenstvima i da svi treneri u klubu svakodnevno napreduju. Zajedno, možemo dostići svoj puni potencijal.
- Što biste preporučili djevojkama koje razmišljaju o bavljenju rukometom?
Svakoj djevojci koja razmišlja o rukometu poručila bih: dođite, pridružite se našoj ekipi! Rukomet će vam donijeti prijatelje za cijeli život i iskustva koja teško možete steći drugdje. To je sport koji će pozitivno utjecati na vaš karakter, životne vrijednosti i pogled na svijet. Rukomet je emocija koja najviše zbližava ljude i stvara neraskidive veze.
Marija Hrgović-Tomić predstavlja izvanredan primjer kako strast prema sportu i predanost mogu oblikovati ne samo uspješnu karijeru, već i zajednicu. Kroz svojih više od 20 godina iskustva, ona ne samo da je postigla brojne uspjehe kao igračica, već i kao trenerica koja inspirira nove generacije mladih rukometašica. Njezina posvećenost razvoju mladih talenta i stvaranju pozitivnog okruženja unutar kluba ŽRK Sinj naglašava važnost osobnog rasta i timskog duha.
Marijina vizija o jačanju ženskog rukometa u Hrvatskoj, uz fokus na individualni pristup i izgradnju samopouzdanja, pokazuje koliko je važno razvijati ne samo sportašice, već i odgovorne i samouvjerene mlade žene. Njezina poruka djevojkama da se pridruže rukometu ističe snagu ovog sporta u oblikovanju životnih vrijednosti i stvaranju dugotrajnih prijateljstava. Uz ambiciju da ŽRK Sinj ostane prvoligaš i da nastavi s uspjesima na državnim prvenstvima, Marija Hrgović-Tomić u Sinju je inspiracija za sve one koji sanjaju o uspjehu u rukometu.
