Faruk Šehić, jedan od najvažnijih suvremenih pisaca s prostora zajedničkih nam jezika, gostuje u Rodilištu kulture u Sinju u petak, 20. ožujka, s početkom u 19 sati. Autor će sinjskoj publici predstaviti svoja dva nova naslova, pjesničku zbirku „Auslenderska Berlinologija“ te dnevničko-biografske zapise „Zelenac“, u sklopu programa Čitaj glasnije udruge UPSUS.
Faruk Šehić rođen je 1970. u Bihaću u BiH. Do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini studirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
Književni kritičari često ga nazivaju glasom “pregažene generacije” pisaca rođenih sedamdesetih, koje su ratovi i raspad zajedničke države biografski i tematski obilježili. Za roman Knjiga o Uni dobio je nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen na govornom području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u 2011. godini, i nagradu Europske unije za književnost – EUPL 2013. Za knjigu pjesama Moje rijeke dobio je nagradu Risto Ratković za najbolju objavljenu knjigu pjesama u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori za 2013./2014. i Godišnju nagradu Društva pisaca BiH za 2014. Knjige su mu prevedene na slovenski, mađarski, makedonski, poljski, bugarski, njemački, engleski, talijanski, španjolski, nizozemski, arapski i francuski jezik.
Kako smo i naveli, sinjska će publika moći upoznati dva autorova svježa izdanja: „Auslenderska Berlinologija“ u svojoj hibridnoj pjesničko-putopisnoj formi predstavlja izrazito neobično ostvarenje ovoga autora, u kojem lirski subjekt, poput kakvog novovjekog Vergilija, vodi čitatelja kroz krugove grada Berlina, kroz njegove ugodne i neugodne stvari, kroz ljepotu i ružnoću, sadašnjost i povijest. Kroz slike Berlina, reminiscencije na situacije i događaje, otkriva se i naličje suvremenog svijeta, prividne slobode koja u njemu vlada.
„Zelenac“ donosi koliko slično, toliko i različito iskustvo – riječ je o memoarima, nefikcijskoj prozi u formi dnevnika. Sam je autor opisao ovo djelo riječima: Moj literarni omaž i pomen ocu Seadu Šehiću i Marianni Jaworskoj, bivšoj djevojci i prijateljici. O suočavanju s njihovim smrtima, o rijekama, jezerima, ribolovu, o postojanju ljudske duše, o snovima u kojima niko ne može umrijeti…
Ovo je tiha, skroz utišana knjiga pisana s ciljem da sebi objasnim, da prihvatim (ukoliko se to ikad može) neumitne činjenice kraja ljudskog života najbližih ljudi. Na smrt smo se bili navikli u ratu, ali civilno doba nosi u sebi drukčije shvatanje prolaznosti vremena i života.
Program čitaj glasnije organizira udruga UPSUS, u suradnji s udrugom S.K.U.P., a podržan je od strane Tz Grada Sinja.
