Vijesti
Marko Milanović Litre bivši saborski zastupnik napisao tekst za pjesmu „Moj Otoče“ – pogledajte video
Otok na Cetini za mene ima posebno značenje.
To je kraj kojem pripada moja obitelj. Kraj Cetine, pod Kamešnicom, uz Sinjsko polje, Svetog Luku i Gospinu zaštitu, generacije su živjele skromno, teško i ponosno. Čuvale su obitelj, vjeru, zemlju, ime i zavičaj.
Iz te emocije nastao je tekst ove pjesme.
A onda se dogodilo nešto što bi mi do prije nekoliko godina bilo potpuno nezamislivo. Umjetna inteligencija tekst je pretvorila u, po mom ukusu, kvalitetnu pjesmu.
Ljudska misao, obiteljsko pamćenje i emocija susreli su se s alatom i napravila spoj tradicije i nove tehnologije.
Nastalo je nešto novo. Nešto osobno. Nešto što ne zamjenjuje čovjeka, nego mu daje mogućnost da ono što nosi u sebi izrazi na način koji mu prije nije bio dostupan.
U vremenu u kojem se često govori o umjetnoj inteligenciji kao o prijetnji, meni je ovo primjer kako se novi alati mogu staviti u službu onoga najstarijeg: obitelji, zavičaja, vjere, jezika i sjećanja.
Pjesma je moj mali znak zahvalnosti kraju iz kojeg dolazi moja obitelj.
Za Otok na Cetini.
Za naše stare.
Za sve one koji znaju odakle su.
—
Moj Otoče
Sine moj, sidi tu kraj starog praga,
Da ti kažem šta je, didi tvome, snaga.
Di Cetina ladna kroz ditinjstvo teče,
Di Sveti Luka bdi nad nama svako veče.
Pogledaj polje, tu plodnu, našu mati,
Šta je znala krv i teški znoj nam dati.
S krunicom u ruci, kroz bure i kroz tmine,
Čuvali smo ponos naše didovine.
Otoče moj, srid Cetine slavne,
Tu se piše povist naše davne!
Sveti Luka, Gospe, čuvajte mu staze,
Da ga tuđe noge ne pregaze!
Kamešnico, kruno polja moga,
Ti si straža prid vratima Boga!
Vikovima ti nam čuvaš ime,
Kroz oluje i kroz teške zime!
Gudurama vuci stražu paze,
Sa te stine oni ne odlaze!
Sinjsko polje, krvlju natopljeno,
Od pradida tebi ostavljeno!
S ponosom, sine, na pragu svom ostani,
I prag didova od zaborava brani!
Nek’ tvoja loza na kamenu cvita,
Ovdje je korijen našega svita!
Kad Kamešnica zabili od sniga,
Ti ne boj se jada, nit’ ikakvih briga.
Digni glavu visoko, neka srce tuče,
Loza tvojih starih k njoj te vuče!
Budi na zemlji čovik od riči,
svojoj se lozi i imenu diči.
Obitelj čuvaj, svoj zavičaj voli,
i dragom se Bogu za sutra moli.
