Ana Bilandžić rodom iz Maljkova nastanjena s obitelji u Brnazama, u nedjelju 13. listopada 2019. godine, proslavila je 100. rođendan. Ana je rođena u obitelji Vučković u Maljkovu 1919. godine, od oca Grge i majke Maše koje je Bog obdario s četvero djece, tri sina i kćeri Anom. U trećoj godini života Ana je s braćom ostala bez roditelja koji su umrli, a skrb o njima je preuzeo stric Jozo.
Godine 1941., Ana se udala u susjedni zaselak za Juru Bilandžića (r. 1911). U zajedničkom životu rodilo im se dvoje djece, kći Iva (r. 1941) i sin Ante (r. 1943). Drugi svjetski rat i poraće obilježit će Anin život i ostaviti duboke rane koje i danas nosi na duši. Naime, 1945. godine Ana je ostala udovica s dvoje djece. Partizani su Maljkovo označili kao ustaško mjesto. Muža Juru koji je bio pripadnik vojske NDH, za kojeg se ni dan-danas ne zna posljednje počivalište, partizani odvode iz obiteljske kuće u Maljkovu i od tada mu se gubi svaki trag. Dvojica braće također su ubijena, a treći brat se živ vratio s Križnog puta. Ana je prošla i zatvorske dane, ispitivanja, zastrašivanja, prisilni rad i druge torture.
Ponosna na hrvatski rod, uz pomoć Boga, zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske i sv. Josipa, Ana je hrabro podizala svoju djecu s drugim ženama i majkama iz Maljkova čiji su sinovi i muževi odvedeni u smrt kao Anin muž i braća.
Ana danas živi u obiteljskoj kući u Brnazama sa sinom Antom Bilandžićem. Uz svoje dvoje djece, ima sedam unučadi, dvadeset i jedno praunuče i osam šukununučadi. Na pitanje kada joj je najljepše u životu bilo, Ana je odgovorila: „Danas, u svojoj državi. Ni gladna ni žedna, nit se ikoga bojim i sa svojom obitelji živim.“
Na slavlju stoljeća života uz obitelj i rodbinu okupilo se više od stotine uzvanika. Ovom prigodom Ani Bilandžić je udijeljen blagoslov pape Frane koji su joj predali fra Antonio Mravak, župni vikar u Brnazama i fra Pavao Vučković, svećenik-franjevac rodom iz Maljkova.
Svojoj baki jedna od unuka je ispisala sljedeće riječi:
MOJA BABA RODILA SE U VUČKOVIĆA
JEDINICA I TRI SOKOLIĆA
RODITELJI UMRIŠE IM MLADI
ZATO STRIC NJIH SVE PRIHVATI
UDALA SE U ZASELAK BILANDŽIĆA
AL I TU NE PRATI JE SRIĆA
MUŽA ODVELI JOJ PARTIZANI
UBIŠE GA HRVATSKI DUŠMANI
I DVA BRATA KAO VITE JELE
NASTRADAŠE BRANEĆ SELO SVOJE
TREĆI KRIŽNI PUT JE PROŠA
AL JE SRIĆA ŠTO JE KUĆI DOŠA
BABU U ZATVOR DADOŠE ZATVORITI
ALI ONA NEĆE PROTIV HRVATSKE GOVORITI
MISLILA JE DA PARTIZANI NISU LJUDI
KAD OD NJIH NEVINI NASTRADOŠE SVUGDI
OSTA SAMA SA SVOJE DVOJE DICE
HRABRA MAJKA NE OSTAVLJA TIĆE
I NA PRISLINOM RADU MOJA BABA BILA
OVCE ČUVALA ŽITO KOSILA
I NAS SVOJE UNUKE ODGOJILA BAKA
SVAK JE SE BOJA KOLIKO JE BILA JAKA
STARA BAKA I STOTU JE DOČEKALA
UVIJEK BOGU I SVETOM JOSIPU SE OBRAĆALA
ČUVAJ BOŽE SVU DICU MOJU
OKUPI IH DA SU SVI NA BROJU
NEKA UVIJEK DRŽE DO SVOG RODA
DO RODA I HRVATSKOG PORODA
NEKA SE NE STIDE BOGA I HRVATSKE
SVOG RODA I SVOJE MAJKE
ZATO I JA TEBI OVI PISMU PIŠEM
DA TE POZDRAVIM JEDNOM NAJVIŠE
HVALA ZA SVE RIČI TVOJE BAKO
NIJE BILO DOČEKATI 100. LAKO
NEKA TI JE SRITNO STARA BAKO
SLAVIT ĆEMO I DOGODINE OVAKO!
