Sinjski fotograf “Radar” svojim fotoaparatom ovjekovječio je tvrđavu Čačvina.
Ono što je u antičko vrijeme branilo tisuće rimskih vojnika, smještenih u legijskom logoru Tiluriju (današnji Gardun iznad Trilja), to je od srednjeg vijeka čuvala tvrđava Čačvina. Danas je teško i zamisliti da je u prošlosti ta malena tvrđava kontrolirala sav promet između srednje Dalmacije i Bosne. Sagrađena na strateškom mjestu na visini od 706 metara, nepunih šest kilometara istočno od Trilja, čuvala je značajni i najkraći putni pravac kojim se iz srednjovjekovnog Splita moglo doći u središnju Bosnu.
Tvrđava Čačvina se oblikom u cijelosti prilagodila izduženoj litici na kojoj je sagrađena, a sastojala se samo od dvije kule i obrambenog bedema koji ih je povezivao. Veća, istočna kula izvana je obla, a iznutra ima šesterokutni tlocrt. Manja, zapadna kula, posve je okrugla. Prostor unutar tvrđave, između kula, širok je samo nekoliko metara. Ukupno je tvrđava Čačvina bila duga manje od 70 metara.
Iako se Čačvina prvi put u povijesti spominje 1371. godine, na tom mjestu već u kasnoantičko vrijeme 5. ili 6. stoljeća vjerojatno je bila kula. Možda tu kasnoantičku utvrdu na Čačvini predstavlja upravo unutrašnji šesterokutni dio istočne kule. Najpoznatiji srednjovjekovni gospodari Čačvine bili su hrvatski plemići Nelipići. Kako su Nelipići u 15. stoljeću ostali bez muških potomaka, Čačvina je nakon njih promijenila više vlasnika. Osmanlije osvajaju Čačvinu 1513. godine i u njihovim rukama, uz manje prekide ostaje više od dvjesto godina, sve do 1718. godine kad je preuzimaju Mlečani. Dugotrajno osmansko vladanje ostavilo je traga na Čačvini. Mjesto na kojem je sagrađena Čačvina na kartama se naziva tabija što, prevedno s turskog, znači utvrda.
Foto galerija:
Prekrasno… Sad moram otić do Čačvine…hvala