Hodili smo na Dan neovisnosti naše domovine Hrvatske, u utorak, 8. listopada 2019., zemljom Hercegovinom, zemljom kojom je hodio i naš sv. Nikola Tavelić i hercegovački fratri mučenici u Drugom svjetskom ratu. Njihovim smo i Gospodinovim stopama i mi odlučili krenuli na hodočašće Tomislavgrad – Široki Brijeg – Mostar.
Kroz molitvu smo zatražili Božji blagoslov, pomolili se Gospi Sinjskoj i sv. Nikoli za mirno i sigurno putovanje i sretan povratak. Hodočasnici nisu ni slutili da će im ovo putovanje donijeti nove susrete, slike i pejsaže, proširena znanja iz hrvatske povijesti, druženje, pjesme i lijepe zajedničke trenutke.
Tomislavgrad, naša prva postaja, smješten je u sjeverozapadnoj Hercegovini. Nekadašnji naziv grada je Duvno, u Rimsko doba Delminium, a za vrijeme hrvatskih i bosanskih vladara Županjac. Smatra se da je kralj Tomislav okrunjen na Duvanjskom polju 925. godine. U Tomislavgradu u bazilici sv. Nikole Tavelića nalaze se donedavno najveće orgulje u Bosni i Hercegovini, niz vrlo lijepih vitraja, mozaika te ulje na platnu slavnog Vlahe Bukovca „Isus – prijatelj malenih“ iz 1888. godine. Fra Ante Perković zaslužan za obnovu crkve koja je teško stradala krajem drugog svjetskog rata 1944. godine, svoju ljubav prema umjetnosti pokazao je i otkupom slučajno pronađene Bukovčeve slike u Engleskoj.
Misnim slavljem, kad su pristigli svih 350 hodočasnika u 7 autobusa, predsjedao je Fra Antonio Mravak, uz koncelebraciju fra Perica Maslaća i asistenciju bogoslova Slavena Čeke. Oni su uz fra Stipu Buljana, bogoslova i časne sestre milosrdnice s. Nedu Despotušić, s. Teu Vrdoljak i s. Dominiku Vrdoljak te Jelenu Mihaljević bili voditelji hodočašća. Na svetoj misei pjevao je zbor iz Brnaza. Na kraju svete mise svima se zahvalio župnik Duvna fra Slaven Brekalo koji je vjernike proveo kroz Franjevački muzej “Fra Jozo Križić“ i pokazao nam lijepu zbirku sakralne, etnološke te zanimljive afričke zbirke predmeta koju su marljivo sakupljali i sačuvali franjevci.
Na putu do Širokog Brijega zajedno smo molili otajstva krunice. U Širokom Brijegu, točnije franjevačkom samostanu Uznesenja Blažene Djevice Marije, dočekao nas je fra Vendelin Karačić. Nakon uvodnog pozdrava i dobrodošlice, fra Vendelin nas je uputio u povijest župe, izgradnju samostana, crkve, škole, ratna zbivanja… Franjevci su u ovom samostanu radili na opismenjavanju puka, pomagali formirati društveni i gospodarski život kraja, a potom i svoju zajednicu obogatiti učenim redovnicima. S godinama je ovaj samostan postao sjedište pismenosti i obrazovanja o čemu svjedoči nadaleko poznata gimnazija. U crkvi, veliku pozornost vjernika privukao je zavjetni kip Gospe Širokobriješke, grobovi fra Didaka Buntića i fra Rafe Barišića, kipovi, mozaici… U samostanskoj riznici imali smo priliku vidjeti slike starih majstora, crkveno posuđe, misna ruha i stare knjige, a u galeriji djela hercegovačkih i hrvatskih slikara i kipara.Vjernici su potom otišli do ratnog skloništa u kojem su pobijeni hercegovački franjevci, njih dvanaest. Ubili su ih, a neke i žive spalili 7. veljače 1945. godine partizani – pripadnici 11. dalmatinskog partizanskog korpusa.
Poslije Širokog uputili smo se prema Mostaru, točnije crkvi sv. Petra i Pavla. Fra Ante Marić upoznao je hodočasnike s poviješću franjevačke nazočnosti u Mostaru. Nakon pada Turaka 1886. godine sagrađena je crkva, a u posljednjem ratu ta je crkva srušena 8. svibnja 1992. godine. Čišćenje ruševina počelo je 1995., a već iste godine – od kraja studenoga do Božića – izgrađena je kripta. Fra Ante je prikazao dinamičan pastoralni rad franjevaca u Mostaru, jer se uz crkvu sv. Petra i Pavla nalazi i samostan, ujedno i sjedište Hercegovačke franjevačke provincije. Fra Ante je napomenuo kako iz ove franjevačke provincije potječu franjevci mučenici XX. stoljeća, te je njihova krv plod mnogih zvanja u provinciji koja se uvelike obnovila u drugoj polovici prošloga stoljeća.
I upravo poštovanje prema 66 franjevaca mučenika, kao i bliskost sa sv. Nikolom Tavelićem, mučenikom, neka i nama po njihovu zagovoru, donese obilje dara i nagrada nebeskih.
