autor : Ivica Perković dr.med. vet.
1. Lipicanac- pjesma koja govori o sudbini konja iz ergele Lipik u vrijeme rata, o njihovom boravku izvan Hrvatske i povratku na Državnu ergelu Lipik.
Lipicanac
Plemenitost, gracioznost, ljepota i igra
dresura i slatka kocka šećera
lijepa griva i izbalansiran kas
Tulipan bijeli, vranac ili dorat
sve te krasilo to
dok ne dođe zla kob
odvedoše te neki nepoznati ljudi
izgubio ti se trag, dobio si ždrijebe
ali ostade ono bez majke
utonuše ti sapi, vidješe ti se kosti
upale ti očne duplje
nemah snage za kas
galop ti lomi kosti
samo je sjećanje na slatku kocku
šećera
sad te tuče i jača košava
naginje te u stranu i zanosi ti trup
loše te čuva novi „gazda“
neuredna ti griva i u očima ti tuga
sjećaš se i ti polja tamo u kraju svom
gdje nad tvojim obzorjem
vidi se duga
vratiti ćeš si i ti kući jer i kod tebe
se sprema oluja
niste svi na broju
i uginuli su sad sretni, jer
potomci su tvoji došli kući
i na plodno polje svoje
Tulipane zauvijek si tu
KRV NA KAMENU
Popadale su stijene sa stare oronule kuće
Osušile joj se suhe fuge međ vacama
Ispadaju joj precizno klesani kameni prazi
Škripe joj odavno opiturane trule drvene škure
Sve ju boli i teško stoji i puno se nakrivila
Bez crijepa ostala i slime je na zemlju spustila
A na ulaznom pragu krv neznanog junaka je ostala
Ni vjetar ni kiša je ne izbrisa iz male kamene niše
Krv na kamenu iz njegove rane
Krv na kamenu iz njegovog krvotoka
Krv na kamenu od tuđeg metka
Krv na kamenu za neznanog junaka
Krv za sva vremena prolivena iz Domovinskog rata
Prolazili su tuda hrabri mladi bojovnici
Sjeli su i odmarali se na vrelom kamenom pragu
Utonuli su u svoje misli pred odlučnu bitku
Prekrstili se krunicu izmolili i nekoliko Očenaša
Netom se osjeti toplina i bol, šok i hladan znoj
Rana je krvarila i svoj trag na kamenu ostavila
I sada je gore u planini na toj ledenoj stijeni
I sad je gore u planini na kao vječni spomen
Neznanom Domovinskog rata junaku
Rodnoj grudi i voljenoj nam domovini
