Vijesti

Ivica Perković – “Petnaestorica junaka” i “Brecaj”

autor : Ivica Perković dr.med. vet.- pjesma na vječnu slavu i hvalu poginulim braniteljima Domovinskog rata s područja Općine Otok.

Imali su san o slobodi, ljubav prema Domovini, žrtvenici su slobode za pokoljenja Otoka, Gale, Rude, Udovičića i svoje hrvatske domovine.

Petnaestorica junaka

 

Na svetom mramornom bloku

Upisana su imena petnaestorica junaka

Epitaf uz njih za nas je napisan

Vječna je to bolna uspomena

 

Domovina je zvala teško joj je bilo

Sanjali ste ju i nitko nam nije mogao

Tu svetinju da otkida komad po komad

Da nam  bude iz vjekova sve uzalud

 

Niste se plašili i ka prvoj crti se krenuli

Prvi ste boj osjetili

Prvi ste metak primili

Prvi ste geler pokupili

Prvi ste krv pustili

I prvi ste u smrt otišli

 

Petnaestorica otočkih junaka

Sve hrast do hrasta

Sve čovjek do čovjeka

Sve junak do junaka

 

Spomenik na Vašu uspomenu ponosno stoji

Uklesana imena na Vašu uspomenu

Buket cvijeća na Vašu uspomenu

Upaljena svijeća na Vašu uspomenu

Naklonjene glave i molitve naše su

Za Vašu uspomenu i  jedinu nam Domovinu

 

Anđeli su Vas k nebu pozvali

Najljepše zagrobne dvore ste dobili

Zvona zvone za Vas najbolje ode

Krunice se u otočkim kućama mole

Na blagoslov njima i obitelji njihove

 

Obitelji suze puste

Teško im je bez Vas

Vrijeme prolazi i

Uvijek smo uz Vas

 

Pjesmu šalje: – autor  Ivica Perković dr.med.vet.

Pjesma je posvećena nevinim žrtvama pokolja 28.ožujka 1944.godine, Otoka,Gale,Rude i drugih podkamešničkih sela.

Kad su izveli svijet iz kuća, zapucali su iz strojnice:”Svit pada….”Kuće počele gorit. U kućon ovce, magarad, konji, kokoši, mačke, sve skiči jer sve gori,-citat

BRECAJ 

Bila je jaka zima i vjetar im je kočio tijelo

Tu pored njih  stajale su te ubojice

Onda padoše ti ljudi  kao Isus ničice

Ubiše  ih smijući im se u lice

 

Sa crkvenog zvonika

širio se zvonjave val

i sve ih  k sebi  pozivao

smrtni  im je to bio brecaj

 

Nategnuti konopci u čvrstoj

su zvonarevoj ruci

s punom snagom

i težinom svoga tijela

pokreće on dva zvona vela.

 

Zvonjava  dolinom odzvanja

Ubijeni odlaze bez zadnjeg pomazanja

Ali Bog ih k sebi prima

U raju će im biti svjetlo a ne tmina

 

 

Ubila ih tuđa ruka

Prevarili ih zli ljudi

O  Bože pa to su bili samo djeca, žene i odrasli ljudi

O Bože što im neprijatelji tako presudi

 

Od rođenja pa do smrti

životni se kotač  vrti

brecaji su zadnji zov

i na onaj svijet plov

 

I sve dok ima smrti brecaji će se čuti,

a poslije ide vječna tišina i pokoj vječni njima

 

Bila je jaka zima i vjetar im je kočio lice

Tu pored njih  stajale su te ubojice

Onda padoše ti ljudi  kao Isus ničice

Ubiše  ih smijući im se u lice

 

Potkamešje obuzela smrt i crnina

Crveni partizani  sakrili se  duboko u šumi

Preživjeli  narod u molitvi i tuzi

Kupi nepokretna mrtva tijela

 

Krv se suši i čini blatnu koru

Puno ih je svako seosko groblje

Svaka kuća srušena i zapaljena

Vatra, rika, jecaj, plač i grobna tišina

Amen.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button