Kolumna “Glas Pijace” – Kada će biti otvorena sinjska gradska dvorana?

Od svih društvenih i političkih priča o gradu Sinju i u gradu Sinju vjerojatno ne postoji tužnija i ružnija od one o gradskoj dvorani. Pojam „trakavica“ je toliko puta upotrebljen u kontekstu dvorane da će uskoro ako ga googlate umjesto crijevnog nametnika na slikama izaći fotografija nove sportske dvorane u Sinju. Pa krenimo redom.

Još 2013. godine u jeku kampanje za lokalne izbore počeo je projekt gradske dvorane. Tada je položen kamen temeljac i građanima Sinja i „sinjskoj djeci“  za iduću godinu obećana gradska dvorana kao rješenje svih problema sa manjkom adekvatnog prostora za bavljenje sportom. Od početnih priča o montažnoj dvorani i tek nekoliko (3-4) milijuna kuna došli smo napokon do javne nabave i prve cijene od 12,8 milijuna kuna. Izvođač kasni sa radovima i  2016. sa izvođačom je raskinut ugovor. Tada se na novoj javnoj nabavi bira novi izvođač sa iznosom od 18,4 milijuna kuna. Sitnu razliku od 5,6 milijuna kuna  gradska vlast pravda uređenjem i izgradnjom vanjskih igrališta, parkinga, i opremom i uređenjem dvonamjenskog skloništa. Pitanja: zašto to nije ugovoreno prvi put?, zašto se gradilo sklonište?, je li toliko novca realna cijena navedenoga? i slična ostavljamo za drugi put.

Većinu novca od ukupno 18,4 milijuna (sa ostalim troškovima i preko 20) izravno je potrošeno iz gradskog proračuna, te manji dio iz drugih izvor. Županija SD 1,5 milijuna i Ministarstva 3,8 milijuna. Ako  zanemarimo činjenicu da većina drugih gradova pri gradnji sličnih objekata osigura između 50% do 100% sredstava iz drugih izvora ostaje pitanje mrtvog kapitala iz gradske blagajne zavezanog zadnjih 5 godina u još ne otvorenoj dvorani. Desetci milijuna kuna koji su mogli biti potrošeni, iskorišteni i već višestruko dati rezultate kroz ulaganja i infrastrukturu leže „pokraj Getroa“ dok djeca  koja su se trebala sportski razviti u toj dvorani,  više i nisu djeca već odrasli ljudi.

Konačno početkom 2018. godine dobijamo nove informacije kako će dvorana biti gotova do Uskrsa iste godine. Trijumfalno se dvorani daje ime pokojnog gradonačelnika  Ivice Iće Glavana, čime se ne samo stvara presedan dajući imena javnim građevinama po lokalnim političarima, ne samo ne verificira doprinos drugih osoba i gradonačelnika  u razvoju grada Sinja kako živućih tako i pokojnih (npr. pok. Nikola Tomašević) nego se ime pokojnog Sinjskog gradonačelnika vječno veže sa najdulji, najneuspješniji i najkontroverzniji projekt ove vlasti, odnosno jednom rječju – „trakavicu“.

Konačno dobijamo i datum 16. lipnja kao datum otvaranja ali se i to odgađa zbog navodne bolesti glavnog nadzornog inženjera. Danas 29. kolovoza 2018. godine na dan objavljivanja ove kolumne pomalo zabrinuti za zdravlje navedenog nemamo određen datum i u dvorani još nijedan balun nije odbala od parket.

Zanemarimo zakonsku, moralnu, političku, ljudsku i svaku drugu odgovornost.  Zanemarimo lažna obećanja i izgovore, umorni od svega navedenog ali ne i od igranja u novoj dvorani postavljamo jednostavno pitanje: Kada će te više otvoriti novu sportsku dvoranu?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav sinjskerere.hr portala.