Teme

Kolumna “Glas Pijace” – Kako slavimo i kako bi trebali slavit najveće dane u gradu Sinju?

Prošla je Alka i Velika Gospa. Sljedi postljetna depresija. Grad uspori, studenti idu na fakultete, ljetne ljubavi se rastaju, učenici natrag u škole, radnici završavaju godišnje, ono malo turista što je i posjetilo Sinj bez traga nestane. Grad se vraća u svoju normalnu rutinu, svakodnevnicu koja je pomalo tmurna i siva osobito u usporedbi sa događajima u 8.mjescu. Čak i gradska vlast to primjećuje pa su brže bolje zaključili Dane Alke i Gospe Sinjske (ne Dane Alke i Velike Gospe- razlika je vrlo bitna) i uklonili stup na dnu Pijace i zastavu, jel šta čemo se varat sezona je gotova.

Sada slijedi najdraža zanimacija Sinjana u ovom periodu godine. Rezime. Bitno je proći svaki detalj. Koliko je bilo ljudi, više ili manje nego prijašnjih godina, koliko su kafići zaradili, jesu se svi janjci i odojci prodali, ko je doša iz „dijaspore“, kakav je bio vojvodin govor, jeli slavodobitnik počastio, zašto je grad šporak, koliko je turista bilo itd, itd, itd…

Naravno o svemu se raspravlja i sve je tema ali stvari uglavnom iz godine u godinu ostaju iste. Promjene nema ako se i dogodi tek je drugo pakovanje ali sadržaj  je uvik isti. Zanimljiva stvar je što smo ove godine na večernjoj misi na blagdan Velike Gospe tijekom propovidi od provincijala fra. J. Kodžomana čuli kako taj blagdan nije pučka fešta, ni dernek ili koncert na otvorenom u centru grada do jutra već hodočasnički i vjerski blagdan. I zaista kad malo promislite ima tu istine. Za Veliku Gospu imamo dualnu sliku grada. Imamo rijeke pobožni, skrušenih, hodočasnika koje teškog koraka i žuljavih tabana koračaju u molitvi i pokori svojoj zaštitnici, dok često u isto vrijeme trljajući se o njih u uskim gradskim uličicama pleše razjarena znojna masa u finoj odjeći ispijajući alkohol, sa rukama u zraku urličući stihove cajke ili novog hita strane pop pjevačice. Dva ne spojiva svijeta isprepletena su u noći „žežena“ dok svemu poseban stih daje miris znoja, parfema, mokraće, pečenih odojaka, uštipaka i prolivenog alkohola. Sve to uglavnom se događa na Pijaci i u užem centru grada naslonjeno na zidove i vrata svetišta. Djevica Marija ako promatra sa nebesa sigurno je oduševljena.

Ako se usudimo propitivati gotovo dogmatski pristup  slavljenju u Sinju postavljaju se još neka pitanja: Zašto lunapark svake godine potpuno zauzme i devastira gradski park dok drugi adekvatni prostori poput autobusnog kolodvora, nogometnih igrališta, i slično stoje ne iskorištena? Zašto se šatore sa pečenjem godinama stavlja tamo gdje jesu, iako ostavljaju zgarišta i smrad, a ne potraži alternativno rješenje? Zašto se regulacija prometa i parkinga ne dovede na barem prihvatljivu razinu i kako policija i gradska vlast svake godine zaboravi da se u grad sliju stotine tisuća ljudi na te iste datume? Zašto se ugostiteljima dopušta da štekatima potpuno zatvore Pijacu i ulice užeg centra grada stvarajući gužve, i kako je moguće da se kroz grad istodobno čuje 12 različitih do kraja pojačanih glazbenih kulisa koje su često  obične cajke i turbofolk potpuno neprilagođene momentu i prigodi?  Zašto se stolićima, prodavačima hrane i drugih proizvoda dopušta da postavljaju štandove na najprometnijim mjestima i ćoškovima  dok mjesta poput peškarije zjape prazna? Zašto se ne aktiviraju dijelovi grada poput peškarije, trga F. Tuđmana, Kamička, košarkaškog kraj kina, školskog kraj Franjevačke i drugi te se  sistemski ne podjeli prevelik priljev ljudi pametnim i planskim rasporedom kako se to radi na bilo kojem malo većem festivalu svugdje u svijetu?

Da se ogradim, ne tvrdim da zabavu i feštu treba zabraniti, a kafiće i šatore zatvoriti u ponoć, daleko od toga, ali dobra kulturna, organizacijska i planska shema itekako bi učinila blagdane dostojanstvenima, ljepšima, protočnijima i u konačnici bi i povećala zaradu.

Pitanja su tu, uvijek su ista, odgovora nema, a nema ni promjena. Nažalost bilo to čitatelju ovog teksta drago ili ne moramo se složit sa fra Kodžomanom. Možda su za to krivi gradski oci, mi sami, naši gosti ili bilo tko drugi, blagdan Velike Gospe ako izuzmemo misna slavlja, pobožne hodočasnike i prelijepu procesiju ipak je samo jedan obični vašar i seoski dernek, i to ne baš nešto dobar.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav sinjskerere.hr portala.

Tagovi

Povezani članci

Close