Legenda alpinizma Stipe Božić, iako ranjen, snimio je dramatično spašavanje suborca – umalo kobna akcija na Dinari
Na današnji dan, 20. veljače 1992. godine, kod Bravčevog Dolca na Dinari, najpoznatiji hrvatski alpinist, Stipe Božić naletio je sa suborcima na minu iznenađenja te je od krhotina lakše ranjen je u ruku, bedro i prst.
Kao i mnogi pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja, Stipe Božić priključio se početkom Domovinskog rata obrani napadnute domovine. Na Mosoru i Kamešnici (Voštane) je obučavao pripadnike 126. sinjske brigade i 4. gardijske brigade, čiji je pripadnik i sam bio, za složene zadaće na prvoj crti. Osim toga išao je i u izvidničke akcije u dubinu neprijateljskog teritorija na Dinari zajedno Planinarsko diverzantskim vodom Kijevo.
- Mi smo krenuli u zoru tog dana, bio je hladan dan i snježan. Prepješačili smo dobar komad puta i u Vještić gori u Dinari naletili smo na mine iznenađenja. Od te mine Zvonko Čavka je zadobio dosta teške tjelesne povrede a Stipe Božic je lakše ranjen. – Darko Gavrić, Planinarsko diverzantski vod Kijevo
- S vremena na vrijeme išli smo u izviđanja da vidimo kakvo je stanje. I tom jednom prilikom, zima je bila, veljača, smo naletili na njihovu grupu, na mine smo naletili. Jedan je vrlo teško ranjen bio, ja sam isto bio ranjen i prava je sreća da smo uopće ostali živi jer to je mina koja skače i rasprskava se i namijenjena je tome da napravi što veću štetu ljudskom tijelu. Ja sam bio ranjen u ruku, u bedro, u prst i jedan geler mi je udario baš u predjelu srca međutim tu sam imao okvir za metke. Udarilo je u okvir baš kao u filmovima, cijeloga ga je stuklo, ali ja sam ostao živ. – Stipe Božić
Teško ranjenog Zvonka Čavku iz Kijeva suborci su radi težine ozljeda morali po surovim vremenskim uvjetima prenijeti do prvih položaja hrvatskih snaga.
- Poslije prvog soka, napravili smo improvizirana nosila za Čavku kojeg smo namjeravali transportirati sami. Kasnije se ispostavilo da nas četvorica koji smo bili zdravi nismo bili u stanju po tom dubokom snijegu to napraviti. – Darko Gavrić Planinarsko diverzantski vod Kijevo
Našli su se u dubini teritorija pod neprijateljskom kontrolom, a akcija spašavanja bila je dugotrajna i dramatična. Kako nisu mogli sami izvući ranjenog suborca Darko Gavrić i Stipe Božić otišli su sami po pomoć probijajući se preko 30 sati do prve crte gdje su našli na borce vrličke samostalne satnije koji su im priskočili u pomoć.
- Pobunjenici iz sela Bravčev Dolac su čuli eksploziju i onda su pokušavali doći gore. Jedini sam znao put pa sam s jednim suborcem otišao po pomoć, a ostali su ostali s ranjenim Čavkom pod šatorom. To je puhala bura, snijega je bilo… Ja sam to snimao “poluzdravom rukom”. Po noći su borbe prestale, a ujutro su došli vrlički borci pomoći i izvukli su ranjenika do prve crte. – Stipe Božić
Samo izvlačenje bilo je vrlo opasno. U jednom trenutku došlo je do borbi.
- Kada smo prešli jedno 5-6 kilometara od mjesta gdje su suborci taborovali s ranjenim Čavkom, primijetili su nas četnici i otvorili vatru na nas iz browinga i lakopješačkih strojnica. Jedna njihova grupa iz pravca Bravčeva Dolca nam je pokušavala zatvoriti izlaz. Ušli smo s njima u jedno pješačko prepucavanje dok je druga grupa što brže pokušavala izvući ranjenika prema slobodnom dijelu. To je trajalo tako par sati a onda smo konačno ugledali Jukića staje na Vrdovu i naše sanitetsko vozilo te poveću grupu naših vojnika. – Darko Gavrić, Planinarsko diverzantski vod Kijevo
Ovo ranjavanje bio je svojevrstan kraj ratnog puta za legendu hrvatskog alpinizma,
- Sretno se završilo jer nitko nije poginuo Ja sam se dugo oporavljao. Gotovo četiri mjeseca nisam mogao ni penjati se ni hodati. Nakon toga dolazio sam pomagati pri obuci, ali više nisam mogao ići na ratište, a više nije bilo niti potrebe. Vojska se ustrojavala sve bolje, a moji su prijatelji upoznali Dinaru kao vlastiti stan Tako sam na kraju 92 prestao biti član brigade. – Stipe Božić
Snimku ove akcije, 1995 godine Stipe Božić objavio je u dokumentarnom filmu „Oluje nad Kijevom”.
Izvor: Domovinskirat.hr
