Branitelji

Na današnji dan 1991. „Zelena tabla – Male bare“

Prije 29 godina, na samim počecima Domovinskog rata i stvaranja postrojbi Hrvatske vojske (tadašnjeg Zbora narodne garde), izvedena je napadna akcija pod nazivom „Zelena tabla – Male bare“ u Pločama. Glavni cilj akcije bio je zauzeti skladišta naoružanja i opreme koje je bivša JNA oduzela teritorijalnoj obrani gradova iz tog dijela Hrvatske te ga pohranila u svoja skladišta kod Ploča. Ostali ciljevi bili su otkloniti opasnost od moguće katastrofe ukoliko bi JNA aktivirala inače minirana skladišta sa stotinama tona eksploziva, raznog streljiva i MES -a, naoružanja i opreme te u konačnici prognati JNA iz grada Ploča a time i sa cjelokupnog područja doline Neretve čime bi se onemogućilo spajanje sa snagama hercegovačkog korpusa i njegovo izbijanje na more sa presijecanjem Hrvatske na tom smjeru.

Odluku o ovoj akciji donio je tadašnji ministar obrane Luka Bebić a u njenom planiranju i uspješnoj izvedbi znatnu ulogu imali su bojovnici iz sinjskog kraja koji su bili u sastavu tadašnjeg Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade ZNG. Također, činjenica je da je formalni zapovjednik akcije bio sinjanin, pokojni general Petar Šimac. Inače, ovu postrojbu formirali su članovi aeroklubova Sinj i Split krajem 90. a popunila se do lipnja 91. sa svoja dva odjeljenja, motornih pilota i padobranaca – diverzanata.

Uz gardiste i MUP iz doline Neretve sudjelovalo je 12 pripadnik Samostalnog zrakoplovnog voda i to 10 padobranaca – diverzanata i 2 člana iz pilotske desetine, odnosno zapovjednik voda i njegov zamjenik. Oni su bili nositelji najvažnijih dijelova ove akcije jer su neposredno sudjelovali u njenom planiranju dok su u provedbi bili i na skladištima i napadu na samu vojnu luku sa vojarnom i ratnim brodovima, imajući zapovjedne uloge u odnosu na ostale učesnike.

Vrijedno je istaknuti da je pokojni Ante Mandac Cigo koji je kasnije u travnju 1992. poginuo na Kupresu, pred sam napad dao svoju pancirku Iliji Volareviću, vozaču kamiona kojim se krenulo na samu kapiju vojarne. U bliskoj pucnjavi koja je nastala Ilija je pogođen više puta i ispao je iz kamiona, ranjen je u ruku a kasnije se u toj pancirki našlo nekoliko puščanih zrna pa ispada da mu je ona vrlo vjerovatno spasila život. I ostalih 20 -ak gardista našli su se pod jakom rafalnom paljbom sa nekoliko položaja iza kapije a najopasnija je bila ona sa glavice iznad vojarne odakle je tukao puškomitraljez i prikovao ih za zemlju u slabim ili nikakvim zaklonima. Tada je Zvonko Kovačević Kova kroz nekoliko prebacivanja pod izravnom rafalnom vatrom uspio doći u povoljan položaj odakle je nakon kraćeg vremena uspio eliminirati to mitraljesko gnijezdo što je omogućilo razmještanje ostalih gardista na dominantne i sigurnije položaje za daljnju borbu.

Kada se na ratnoj luci situacija stabilizirala saznalo se da je Goran Kovačević  sa gardistima iz Metkovića bez većih problema uspio preuzeti kontrolu na skladištima iza brda i da par desetara JNA surađuje sa njima u cilju otklanjana opasnosti od eksplozije.

Počeo je ukrcaj naoružanja i opreme u kamione i šlepere koji su čekali spremni u blizini Ploča ali odmah nakon pada mraka došli su avioni „Galeb“ JNA i u parovima po dva u valovima gađali ciljeve na cijelom tom užem području. To je trajalo nekoliko sati sa prekidima dok avioni odu po popunu ili dok ih ne zamjene drugi. Kroz to vrijeme, na magistrali blizu skladišta poginuo je Ante Tonći Vrdoljak, također sinjanin a bio je vozač šlepera koji je natovaren trebao odvesti opremu i naoružanje prema Makarskoj.

Iz osvojenih skladišta dostavljeno je nekoliko protuoklopnih sustava kojima su gardisti gađali ciljeve u ratnoj luci a naročito brodove sa kojih je JNA strojnicama i PZO topovima gađala gardiste na položajima iznad luke.

Ova uspješna akcija ispunila je sve zadane i planirane ciljeve a nakon nje postrojbe ZNG su se popunile kvalitetnim automatskim naoružanjem a naročito 4. brigada ZNG što je ulilo još jaču vjeru u konačnu pobjedu.

I evo sada nakon skoro tri desetljeća, zapitajmo se da li u našem gradu i kraju, bilo kod dužnosnika ili ostalih žitelja, postoji spoznaja o maloj grupi njihovih sugrađana koji su doprinijeli uspjehu ove akcije. Nažalost, dio njih nije više među nama ali zaslužuju barem naše sjećanje.

Sinjani koji su sudjelovali u akciji „Zelena tabla – Male bare“ kao padobranci – diverzanti:

Davor Šabić Šaban, poginuo 1992. pri padu aviona AN 2 kod Šimaca

Ante Mandac Cigo, poginuo 1992. u borbama na Kupresu

Predrag Bogdan Pekos, preminuo nakon rata

Ivica Romac, ranjen 1992. kod Hutova, umirovljenik

Branko Bogdan Bane, cijeli rat u sastavu 4. gbr,

Zvonko Kovačević Kova, cijeli rat u sastavu 4. gbr, stradao u padu aviona AN 2 kod Šimaca

Ivica Poljak Pida, cijeli rat u sastavu 4.gbr i 72. bojne VP

Goran Mandić Coci, cijeli rat u sastavu 4. gbr i HGZdruga

 

Uz njih, kao pripadnici SZV sudjelovali su: Miljenko Jelić, Dražen Rajčić, Goran Kovačević i Matko Raos te još pokojni Petar Šimac i Ante Tonći Vrdoljak.

 

Tagovi

Povezani članci

Jedan Komentar

  1. Svaka čast ovim ljudima i aeroklubovima Sinj i Split, sada su u priči povezano sa budućnosti Piketa pogodniji od njih oni kalkulanti koji nisu htjeli biti gardisti u ovoj postrojbi, a mogli su i pozivani su, bili su “na godinama” i u članstvu ovih klubova.

    5
    4

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Close