U suvremenome društvu sve smo više usmjereni na ekrane, a sve manje imamo istinskog doticaja s prirodom. Promatranje prirode i njezinih pojava preduvjet je za razvoj znanstvenog načina razmišljanja jer „nema stvari koja bi bila tako vrijedna poučavanja kao priroda” (Nikola Tesla).
Potaknuti tim idejama te u želji da interdisciplinarno povežu različita područja u rješavanju problema, učiteljice Biologije, Kemije i Fizike Jasminka Munivrana, Tea Jurić i Katja Gusić održale su 24. i 25. svibnja radionice s učenicima Osnovne škole Fra Pavla Vučkovića u sklopu STEM projekta „Mali znanstvenici”. Učenici 7. i 8. razreda prostoru su se škole našli u ulozi demonstratora te su učenicima 2., 3. i 4. razreda objašnjavali složene pojave u prirodi na jednostavan i njima razumljiv način. Učenici su nižih razreda pritom imali ulogu malih istraživača koji su radili u manjim skupinama te tako ujedno razvijali vještine suradničkoga učenja. Neke su od provedenih aktivnosti: promatranje kovanica kroz optičku leću gdje se iz prve ruke može proučiti lom svjetlosti, izrada slonove paste koja nakon provedenog eksperimenta izlazi iz bočice poput paste za zube u količinama koje bi bile dovoljne za pranje zuba jednoga slona, pisanje tajne poruke, pretvaranje vode u vino (indikator crvene boje) te simulacija udisaja i izdisaja pluća.
Aktivnosti su potpuno zaokupile učenike kojima je testiranje svijeta i postavljanje hipoteza domaći teren. Pokretač je znanosti upravo znatiželja, a poznato je da su djeca po prirodi znatiželjna bića koja imaju velike oči za sve pojave te s velikim entuzijazmom istražuju svijet oko sebe. Učenje i razmišljanje znanstvenika u velikoj je mjeri povezano s razmišljanjem djece u ranoj dobi, što se najbolje može vidjeti u dječjoj igri. Na odraslima je tek da učenicima stvore poticajno okruženje u kojemu će moći postavljati pitanja i promatrati nove pojave. Suvremenomu društvu više su nego ikad potrebni pojedinci koji razmišljaju kao znanstvenici i koji svrhovito znanstveno rješavanje problema primjenjuju u svim područjima života. Ovakav način popularizacije STEM područja kod najmlađih generacija izvrsna je motivacija da se učenici uključe u istraživanja i bavljenje znanošću te da se jednoga dana uključe u poslove iz ovoga područja koje je neophodno za razvoj nacionalnoga gospodarstva.
Ovim se radionicama škola u punoj mjeri pretvorila u „zajednicu koja uči” jer su se njima jednako obogatili učenici (najmlađe i starije dobi) koji su imali priliku javno nastupati, otvoreno postavljati pitanja, razvijati komunikacijske vještine, slušati jedni druge, gledati problem iz različitih perspektiva i povezati ga s prethodnim iskustvom te rješavati problemske situacije, ali i njihove učiteljice koje su imale uvid u učeničke interese i mogućnosti, što će im poslužiti za planiranje budućih aktivnosti. Pozitivne reakcije svih sudionika svakako nalažu da bi ovakvih projekata koji hrane dječje interese trebalo biti što više.
