Na današnji dan, točno prije 32 godine, 26. srpnja 1991. godine, braneći mještane Pounja poginulo je deset hrvatskih policajaca. Život su izgubila dvojica pripadnika PU sisačko-moslavačke Mile Blažević – Čađo i Mile Pušić te osmorica pripadnika PU zagrebačke: Davor Vukas, Branko Vuk, Ivica Perić, Žarko Gundić, Željko Filipović, Mladen Halapa, Zoran Šaronja i Goran Fadljević. Tom prilikom zabilježen je herojski čin od strane branitelja iz Struge Banske Mile Blaževića – Čađe, koji je, žrtvujući vlastiti život, opasan eksplozivom onesposobio neprijateljski kamion, što se pokazalo ključnim u tadašnjoj obrani ovog mjesta. Bilo je to finale neprijateljske akcije “Žaoka” kojoj je cilj bio protjerivanje svog nesrpskog stanovništva iz Pounja.

Prije samog 26. srpnja, pounjska su sela trpjela 32 dana pucnjave i granatiranja, a konačni napad srpskih pobunjenika počeo je u deset sati ujutro kada je na hrvatska naselja ispaljeno na stotine granata. Iz Dvora su pobunjenici krenuli prema Zamlači, gdje su, upavši u selo, od civila koji se nisu uspjeli skriti stvorili živi štit i tjerali ga ispred sebe prema Strugi Banskoj. Oko podneva su ušli u selo. Hrvatski branitelji nisu pucali strepeći za živote civila koji su korišteni kao živi štit, a pobunjenici su se skrivali iza improviziranog oklopnjaka i na kojeg su postavili minobacač od 120 milimetara i protuzrakoplovni top. Srbi su napredovali, ali primakli su se središtu sela do potpornoga zida iza kojega je u zaklonu čekao heroj Čađo, 50-ak metara od svoje kuće u kojoj su mu bili žena i djeca. Kada se to oklopno vozilo primaklo Čađo je opasan eksplozivom i ručnim bombama skočio na vozilo i žrtvujući sebe uništio je vozilo i posadu. Tim svojim djelom Čađo je spriječio daljnje napredovanje četnika, jer ostavši bez oklopnjaka povukli su se prema Dvoru. Time je zadobiveno dragocjeno vrijeme da se izvuče civilno stanovništvo, iako se pad Pounja više nije mogao izbjeći.

Jedan brod Policije RH je nazvan po ovom heroju

 “Mile Blažević – Čađo”