Koje li ljudske znakovitosti i podudarnosti, kada čovjek napušta zemaljski svijet na putu do nebeske vječnosti!
Danas 15. siječnja 2019., kada se s ushitom prisjećamo dvadesetsedme obljetnice priznanja naše Domovine od glavnine europskih zemalja, opraštamo se od čovjeka koji je svoj cijeli život posvetio slobodi voljene zemlje i naroda!
Dragi naš Bere, s ovog svijeta zovnu te Gospodin da u carstvu nebeskog mira, zajedno proslavite ljudske tvorbe doma i domovine, ovdje na zemlji. Vidimo te kako s gospodskom otmjenošću sjedaš za glasovir nebeskog perivoja, s kojeg će poteći zvuci Lijepe naše!
Da, znao si to često činiti tijekom svoga života i ovdje među nama, znanima i neznanima, uglednicima ali i prolaznicima minulih vremena. Neka ti zvuci Lijepe naše budu poveznicom zemaljskih i nebeskih slavlja za Tvoju vječnu Hrvatsku!
Bio si gimnazijski profesor matematike, vrsni intelektualac, polemičar, filozof, zanimljiv i osebujan tumač svijeta svojim učenicima i kolegama profesorima. Ne jednostavno čitljiv, često i zagonetan način, pa je trebalo puno umijeća i duhovnog napora u razotkrivanju istina svijeta u kojem živimo. A tvoja umjetnička narav, vrsna glazbenika, tražila je od nas mocartovsku pronicljivost da bismo uživali u tvojim „koncertima“ na glasoviru. Ne uživajući u vratolomijama zvuka, nego otmjeno i svečarski skriveno u njedrima glazbene ljepote!
Nikada se nisi mirio s društvenim i političkim nepravdama. Uvijek si tražio od ljudi da shvate povijesni trenutak Naroda. Takve su bile i naše devedesete. Bio si među prvima koji je otkrio trenutak vremena kada treba ustati i krenuti naprijed.
Bio si prvi predsjednik općinskog odbora HDZ-a, u Sinju kada si 24. ožujka 1990. na prekretničkom skupu pozdravio dr. Franju Tuđmana kasnijeg prvog predsjednika Republike Hrvatske. Trebalo je za to mudrosti, ali i hrabrosti, stati pred pedesetak tisuća ljudi i pozvati ih na odanost domu, domovini i narodu.
Tu mudrost i hrabrost vodila te je i dalje tijekom života, kada napuštaš svoju profesiju i matematičare i uzimaš dlijeto graditelja od kamena temeljca do krova svoje Domovine.
Četiri godine (od 1993. – 1997.) bio si prvi predsjednik Gradskog vijeća Sinja, zatim pročelnik Upravnog odijela za društvene djelatnosti Splitsko-dalmatinske županije, savjetnik Župana….. nikada se ne umarajući na tom graditeljskom putu.
Kako smo svjesni vremena prolaznosti, nikada nisi napuštao svoj HDZ, uvijek aktivan i polemičan, nikada pokorljiv, nego gorljiv lučonoša njenoga napretka. Sve od prosinačke proslave obljetnice Tuđmanove smrti, bio si stalno tu, među nama, reklo bi se svojima!
Izražavajući ljudsku sućut obitelji, supruzi i djeci, s ponosom Te se sjećamo i ispraćamo na put Nebeskog mira!
Neka Ti je, dragi prijatelju, laka hrvatska gruda, počivao u miru Božjem!
Gradski odbor
HDZ-a grada Sinja
